Zašto psi dižu stražnju nogu?

Danas nema čovjeka koji ne bi zano da je za psa mužjaka uriniranje više od pukog eliminiranja, izbacivanja otpadnih tvari iz tijela. Kadgod  pse vodimo u šetnju, ono što ih najviše zanima i što je u samom središtu njihove pažnje je “čitanje” kemijskih poruka što ih po stupovima i zidovima na njihovu teritoriju, mokreći ostavljaju drugi mužijaci. Svaki stup, svaki panj pas uzbuđeno onjuši s velikom koncentracijom. A onda, nakon što pažljivo “pročita” poruku koju je mirisom tamo našao, on ostavi na istom mjestu vlastitu, izbrisavši raniju, tuđu poruku svojim mirisom.

Dok su još štenad, bez obzira na spol, psi čučnu kad mokre, ali kad dođu u pubertet, to jest kad imaju otprilike osam ili devet mjeseci, mužjaci počnu mokriti tako da, podigavši jednu stražnju nogu, štrcaju u koso mlaz mokraće. Nagon da se obavlja ovaj “ritual” tako je snažan da se psu koji je pošao nna dužu šetnju može lako dogoditi da ostane bez mokraće.U takvim okolnostima možemo vidjeti kako se takav mužjak na kraju krajeva mučno uspinje da istisne iz mjehura bar jednu ili dvije kapljice mokraće kad već ne može istisnuti željeni mlaz. A čak i nakon što se mjehur potpuno ispraznio, pas će i dalje dizati nogu, što je najočitiji dokaz da je sam akt mokrenja nazvisan od potrebe da se iz tjela izbaci otpadana tečnost.

Postoje tri objašnjenja  zašto mužjaci dižu stražnju nogu umjesto da čučnu dok uriniraju. Prvi i možda glavni razlog predstav lja potreba da mirisni signal ostane što dulje svjež. Drugo, na ovaj način znak se ostavlja na razini pseće njuške, što ga čini upadljivim i prikladnijim za njuškanje. I treće, ovakvo lociranje pomaže da se informiraju drugi psi i da se psi koji su ostavili takve znakove kasnije lakše podjsete gdje su ih ostavili.

 Još nešto  što je sigurno zapazio svaki ljubitelj pasa. Pas ide ravno prema kakvom izoliranom stupu ili stablu, ponjuši ga i odmah digne stražnju nogu.

Ostavljajući mirisne poruke na teritoriju kojim “patrolira”, pas čini taj teritorij svojim vlastitim. Kad se vrati s nekog drugog teritorija prepoznat će vlastite mirisne poruke i znat će da se “vratio kući”. Pas se na svom teritoriju osjeća  “kod kuće” jer je njegove granice markirao mirisom. Ta mirisna poruka namjenjena je  i drugim psima da im daje podatke o seksualnom statusu i teritorijalnoj prisutnosti psa koji je ostavio mirisne signale. Tako se pripadnici suprotnih spolova zbližavaju, a drugi mužjaci upozoravaju da im je zabranjen pristup na teritorij.

Promatranja slobodnih seoskih pasa pokazala su da svaki takv pas potroši dnevno tri sata za kompletan “pregled” svih mirisnih signala na svom teritoriju. To znači da se svakog dana svaki takav pas upušta u ekspedicije duge po nekoliko kilometara i da na tom putu pomno ponjuši svaki mirisni zank ili signal, i tako saznaje najnovije poruke od drugih pasa. Premda to iziskuje veliko trošenje vremena i truda, seoskom psu se to očito isplati, jer mu omogućava da stvori u svom mozgu neku vrstu pseće mape sela na koju su unijeti najnoviji podaci o kretanju njezinih pripadnika, o brojnosti populacije, o seksualnom statusu njezinih članova i o njihovu identitetu.

Obično se misli da ženke nikad ne podižu stražnju nogu dok uriniraju, ali to nije baš sasvim točno. Otprilike jedna četvrtina ženki digne desnu ili lijevu stražnju nogu dok urinira, ali to ne rade na isti način kao mužjaci. Ženka doduše podigne nogu ali ne prema vani nego prema unutra, odnosno ona je podvine pod tijelo. Rezultat je da mokraća pada na zemlju umjesto na kakvu vertikalnu površinu.