Zašto psi zavijaju?

Psi laju više nego vukovi, ali zato manje zavijaju. Razlog zbog kojeg psi razmjerno rijetko zavijaju treba tražiti u razlici između društvenog života divljih vukova i društvenog života pasa, koji su domaće životinje. Funkcija zavijanja je sinhriniziranje i okupljanje čopora za akciju. Vukovi najviše zavijaju početkom noći, prije polaska u grupni lov, i u ranu zoru, prije drugog polaska u lov. Domaći psi, kojima hranu donosi njihov vlasnik, žive životom vječne mladunčadi, i potreba da se “pojača kohezija čopora” (što je službena zadća ili svrha zavijanja) nije jedan od njihovih prioritetnih “zadataka.” Kod pasa se rijetko događa osipanje, razlaz čopora, to jest okolnost koja kod vukova potiče zavijanje. Jedina situacija kad se nešto slično tome uplete u život psa nastaje kad se nekog psa zatvori negdje gdje je sam. On tad izvodi zavijanje samoće. Ljudi koji ne reagiraju na zavijanje psa i koji mu se ne pridruže zapravo krše svoju “pseću dužnost”.

Pas nije sklon zavijanju obzirom da ne postoje socijalni konteksti koji bi poticali zavijanju. Postoji ipak jedna zabavna iznimka, a odnosi se ne obitelji koje su sklone muziciranju. Kad bi članovi obitelji zajedno zapjevali, neki psi-ljubimci shavatili bi takvo pjevanje kao poziv na okupljanje. Oduševljeno bi reagirali na taj “zov”, podigli bi glavu u vis i onda zapjevali zajedno sa svojim (ljudskim) čoporom. Nema sumnje da ih je obično zaprepaštavala negativna i ponekad gruba reakcija koju bi to izazvalo.