ZAŠTO MAČKA SVIJA LEĐA U LUKU KAD SPAZI NEPOZNATOG PSA ?

Ako mačka dobije dojam da joj neki veliki pas prijeti, ona se uspravi na potpuno izduženim nogama i savije leđa u obliku naopako postavljenog slova U. Svrha je ove poze da mačka izgleda što veća i da se psu “da  do znanja” da ima posla s opasnim protivnikom. Želimo li znati porijeklo ove poze, moramo u prvom redu vidjeti što se događa kada mačke prijete jedna drugoj. Ako je jedna vrlo agresivno raspoložena prema drugoj i ukoliko se osjeća strah, približit će se protivniku hodajući na potpuno ispruženim nogama i ravnih leđa. Ako je protivnik jako uplašen i nema agresivne osjećaje, on će saviti leđa i čučnuti na zemlju. U slučaju kada se mački približava nepoznati pas, u njoj se istovremeno sukobljavaju intenzivna agresivnost i intenzivan strah. Upravo to konfliktno “dvostuko” raspoloženje ima za posljedicu opisanu pozu. Mačka, pruzima, da tako kažemo, ili posuđuje najupadljiviji element reakcije gnjeva (ukrućene noge) i najupadljiviji element reakcije straha (savijena leđa) kombinirajući ih da bi izgledala većom. Da je posudila druge elemente – ravna leđa gnjeva i čučeću pozu straha – krajnji rezultat bio bi sve prije nego impresivan.

Ovoj “transformaciji” izgleda pomaže i činjenica da mačka koja izdužuje noge i savija leđa ujedno kostriješi dlaku, kao i činjenica da se uvijek postavlja tako da je bokom okrenuta prema psu. Ova četiri elementa, upotrebljena zajedno, stvaraju dojam najvećeg povećanja tijela. Čak ako se mačka malo povuče ili ako krene prema psu, ona neprestano vodi računa o tome da mu budeokrenuta bokom, koji “maše” kao što boac s bikovima maše svojim plaštom.

Dok je u ovoj pozi, mačka zlokobno psiče kao zmija, ali se ovo psikanje pretvara u urlikanje, ako zaključi da joj neposredno prijeti napad. A onda, ako prva krene u napad, mačka tome doda i eksplozivno “pljuvanje”sline. Iskusne mačke brzo shvate da je, u susretima s agresivno raspoloženim psima, napad najbolja taktika, ali je jasno da za to treba imati petlju, jer pas je nekoliko puta veći od mačke. Alternativa, tj. bijeg mnogo je riskantnija, jer kad jednom mačka počne bježati sasvim je sigurna da će probuditi lovačke nagone psa. “Objekt koji bježi” znači za psa samo jedno – hranu – a teško je “iskopčati” lovačko raspoloženje kad se ono jednom “ukopča”. Čak ako se mačka zaustavi i suprostavi psu, ima malo nade da će preživjeti, jer je krv psa uskiptila i on će izvrštiti napad pa kud puklo da puklo. Međutim, ako se mačka suprostavi odmah na samom početku, ona ima dobre izglede da će pobijediti svog mnogo većeg i jačeg protivnika. Kad osjeti kako mu oštre pandže paraju nježnu i osjetljivu njušku i kako ga obliva krv, pas će zaključiti da će biti bolje za njega ako se povuče na dostojanstven način i ostavi bijesnu furiju da se na drugi način iživljava. Prema tome, kada su u pitanju susreti s psima, vrijedi pravilo: što je mačka hrabrija, tim je sigurnija.