ŠTO MAČKE SIGNALIZIRAJU UŠIMA?

Za razliku od ljudi mačke imaju veoma izražajne uši. Uši mačke ne samo da mogu mijenjati smjer, dok mačka osluškuje zvukove što dolaze s raznih strana, nego mogu zauzimati i specijalne poze, koje održavaju njezino emocionalno raspoloženje.

Postoji pet osnovnih ušnih signala, koji su povezani sa slijedećim raspoloženjima: opuštenost, alarmiranost, uzbuđenost, defenzivnost i ofanzivnost (agresivnost).

Kad je mačka opuštena, relaksirana, njezine su uši okrenute prema naprijed i lagano u stranu. U tom raspoloženju ona mirno osluškuje zanimljive zvukove i šumove.

Kad se mačka, koja je do tog trenutka spavala ili drijemala, probudi i počne meškoljiti ili kad kakav uzbudljiv detalj u okolini izazove njen interes, položaj ušiju se promijeni i one zauzmu “alarmnu pozu”. Dok mačka zuri u točku u prostoru koja je pobudila njen interes, uši se potpuno usprave i rotiraju tako da se okrenu ravno prema naprijed, u smjeru u kojem je okrenuta glava. One ostanu tako uspravljene sve dok mačka gleda ravno prema naprijed. Jedina promjena položaja događa se ako mačka začuje neki iznenadni zvuk koji dolazi sa strane. U tom slučaju jedno uho se nakratko okrene u smjeru iz kojeg je došao taj novi zvuk, ali oči mačke ostaju uperene u prvobitini cilj ili metu.

Uzbuđena mačka, koja se nađe u stanju unutrašnjeg konflikta, frustracije ili straha, često nervozno trese ušima. Kod nekih vrsta divljih mačaka je ovo reagiranje veoma upradljivo jer imaju na  ušima duge čuperke dlake, dok domaća mačka te čuperke nema, pa je tresenje ušima rijetka pojava. Neke rase posjeduju takve čuperke, naročito abesinska mačka, ali ono što ona ima upravo je sitnica u usporedbi s dugačkim čupercima dlaka na ušima pustinjskog risa.

Mačka koja se nalazi u defanzivnom raspoloženju priljubi uši uz glavu. Taj položaj ušiju je prikladan za zaštitu ušiju u borbi. Poderane uši ratobornih mužjaka živi su dokaz potrebe da se što više zaštiti ovaj osjetljvi dio mačje anatomije od pandži protivnika. Kad se uši tako spljošte, odnosno priljube uz glavu, one postaju gotovo neupadljive (ako ih gledamo od naprijed) a glava zadobiva okrugliji oblik. Postoji jedna dosta čudna rasa mačaka, tzv. škotski fold, koja drži uši neprestano priljubljene uz glavu, pa se tako uvijek doima defenzivno bez obzira na raspoloženje. Teško je zamisliti kakve posljedice to ima u društvenom životu ove mačke.

Agresivna mačka, koja je neprijateljski raspoložena i koja se ne boji, ima posebnu, specijalnu pozu ušiju. Njezine uši se okreću, rotiraju, ali se ne priljubljuju sasvi uz glavu. Tako, kad se mačka gleda od naprijed, postaje vidljiva stražnja strana njenih ušiju. To je najopasniji signal što ga neka mačka može emitirati. U početku je to bila poza, napola alarmna, a napola defanzivna – drugim riječima, poza na pola puta  između poze uspravljenih ušiju, okrenutih prema naprijed i poze kad su uši položene natraške i priljubljene uz glavu. Ustvari to je poza koja daje na znanje “Spremna sam na gužvu”!  Životinja time poručuje: “Ja sam spremna da napadnem, a ti me ne plašiš dovoljno da bih zbog toga stavila uši u zaštitni (priljubljeni) položaj!” A zašto mačka “pokazuje” stražnju stranu ušiju? Ne radi se tu ni o kakvom “pokazivanju”. Da bi se mogle potpuno priljubiti uz glavu uši se moraju prvo okrenuti prema natrag. Uši su u pozi “spreman za priljubljivanje za svaki slučaj”, to jest, za slučaj da protivnik izvrši napad.

Agresivna poza ušiju u svijtu mačaka dovela je do stvaranja nekih zanimljivih “obilježja” kod nekih vrsta divljih mačaka. Tako, na primjer, tigar ima na stražnjoj strani uha veliku bijelu okruglu pjegu, među crnim “prstenom”. Kad se tigar naljuti, ne može biti sumnje o njegovom raspoloženju, jer, ako stojite ispred njega, odjednom spazite dvije velike bijele mrlje na stražnjoj strani ušiju, što su se okrenule prema vama. Da kažemo još jednom: domaće mačke nemaju takva obilježja.