H r v a t s k i   p o s a v a c

Kad bi netko pitao što je najljepše na svijetu, odgovorio bih, Hrvatska posavina, rijeke Odra, Kupa i Sava, i naravno uz njih Hrvatski posavski konj. Mogao bih danima pisati o tim rijekama, o svojim doživljajima iz mladosti. Nije bilo dana a da dijelić vremena nisam proveo na njima. Ili o tjednodnevnim kampovanjima, ribolovu i prospavanim noćima na tim ljepoticama. Sve to začinjeno sa pričama starih ribara uz vatricu i zujanje komaraca, o ogromnim somovima veličine čamca, koje da vam budem iskren nikad nisam vidio. Ali sve to ne bi bilo to, da uz tihi šum tih ljepotica ne živi Hrvatski posavski konj. To nije konj, to je jednostavno dio koreografije i ispunjenje tih prekrasnih rijeka, prelijepih stoljetnih šuma koje ih okružuju, te našeg Hrvatskog posavskog čovjeka, koji stolječima živi uz te rijeke, uz njih i od njih. On im daje svog najljepšeg konja, a uzima lijek smirenja za svoju dušu koji ga upotpunjuje i smiruje. Teško mi je dočarati ambijent uz pejsaže tih rijeka. Siguran sam da bi satima i danima mogli gledati u tok tih rijeka, šutjeti, razmišljati i opet šutjeti a da pri tom budete nekako prelijepo sretni. No ostavimo sentimente, htio sam vam pokazati Hrvatskog posavca. Da ne dangubim sa opisom i standardima pasmine moje preporuke idu prema jednoj i mogu reći za sada najboljoj knjizi o Hrvatskom posavcu, autora Miroslava Kovača i suradnika, pod nazivom "HRVATSKI POSAVAC" štampana 1994. godine. U njoj možete pronaći sve relevantne podatke o opisu pasmine, standardima, uzgajivačima tih konja i dr. Da ne pretjerujem najbolje nabavite tu knjigu i uvjerite se sami.
Detalj uz rijeku Kupu, u selu Stara Drenčina. Prlijepi tereni za ribolov mrene, podusta, bolana i bijele ribe. Kad sunce zađe i padne mrak idealno mjesto za starog stoljetnog soma punog pijavica, naravno samo ako imate sreće. Kobila i ždrijebe s ranog proljeća na prvoj paši.
Ima li što ljepše od spavanja i izležavanja na prvom proljetnom suncu pod budnim okom majke. Mislim da ima stara narodna:"Lijen si kao konj".
    Gimnastika nakon lijepog sna.                    Klopa.
Francusko razmišljanje-da li malo trčati ili opet spavati.              Zna se, spavati.
 Isto ždrijebe samo u drugom kaputu.
Stari uzgajivači Hrvatskog posavca kažu,  taj konj osjeti kad dođe proljeće i kad mora van na pašu. Jadnostavno više neće jesti štalsku hranu, rže i samo gleda prema vratima štale. Mislim da je to još jedan njegov evolucijsko-genetski fenomen.
Jel me netko tražio! Jednostavno teško je pisati o tom konju. To se ne može, to se mora doživjeti i osjetiti.
©Mario-veterina 2003