C I S T O T O M I A

I opet kao u bajci ispred ove, pekinezer i mala loptica u abdomenu. Samo za razliku od pekinezera prije, mala loptica nalazila se začudo ne u želudcu već u mokračnom mjehuru. Kako je tu dospjela pitanje je sad, no možda nije to toliko ni bitno, već kako je izvaditi a da sve to ne boli. Bojim se da to tako neće moći, uostalom uvjerite se i sami.
Nakon višednevnog otežanog i bolnog pokušaja mokrenja, pekinezer je završio u našoj ambulanti. Vrlo brzo smo imali radnu dijagnozu i praktično riješenu terapiju. U RTG-projekciji vidimo zadebljanu stijenku mokračnog mjehura i dvije sjene mokračnih kamenaca od koje je jedna veličine manjeg jajeta a druga veličine pedesetak lipa, plosnata.
Terapija izbora bila je urgentna cistotomija. Narkoza, i jedan mali rezić kroz kožu i sve slojeve do mjehurića.
Mokračni mjehur izvlačimo van rane i abdomena kako bi spriječili oticanje mokraće pri cistotomiji u abdomen.
Fiksacija i rez kroz dorzalni svod mokračnog mjehura.
Izrazito zadebljana stijenka mjehura, debljine oko osam milimetara.
                             Polagano izvačenje kamenca iz mjehura.
Završna faza. Kamenac veličine malog kokošjeg jajeta, nazvao bih to kamenčevo-ježeve muke.
Rekonstrukcija debele mjehurove stjenke, šivanje u tri sloja.
Podsjeća me na auto vulkanizera kad zakrpa gumu. Još samo da ne propušta.
Da smo prilikom otvaranja abdomena napravili manju rupicu sad bih nam bilo puno lakše. Kaže jedna narodna moga prijatelja: "Mali kirurg mala rupica, veliki kirurg velika rupica." Samo mi nije jasno da li misli na težinu i visinu ili na spol kirurga.
Kao i kod gastrotomije dvije sličice za uspomenu i dugo sječanje i na ovu bajku o pekinezeru i kamencima.
©Mario-veterina 2003