D I R O F I L A R I A   R E P E N S

Jedne lijepe i hladne nedjelje, naravno nakon obilnog ručka i mog slobodnog vikenda, kao i često do sada, zazvonio mi telefon. Razmišljao sam dugo da li da se javim ili utonem u lijepi sanak punog želudca. No vrag mi neda mira, i ja se javih. S druge strane polumoleći glasić kao da me moli za zadnju kap vode u pustinji:" Šefe imamo jednog psa kojeg je "razvalio vepar". Mislim da mu je probušio peritoneum i crijeva." Ne znam kako da vam opišem sekunde nakon toga, ali najslikovitije bi bilo nešto kao da vas Bob Sapp iz K1 turnira mlatne u to uho. Zvoni i zvoni, a vi izmišljate takve psovke, naravno u sebi da ne čuje žena i djeca, a onda: "Dječica tata mora ići, brzo će se vratiti." Naravno ni vrabce na grani više ne mogu prevariti sa tom prićom o brzom vračanju, a kamoli moju ženicu i dječicu. Srećom oni su za to pripravni, čuje se samo mumljanje. Čini mi se da bi uskoro mogao pobiti Darvinovu teoriju postanka i evolucije, jer ni u Gorskom kotaru nema takvog mumljanja. Tješim sam sebe, zaradit ću dječici za čokoladu i kekse, a možda nešto ostane i za ženu. U tom momentu ni sam ne slutih što ćemo otkriti. Prilikom "krpanja i slaganja" hrabrog lovačkog psa u mišićima podkožja ukazala nam se bijela končasta tvorba koju sam na svoje čuđenje izvukao van. Što je sad to ? dvije misli ili Dirofilaria repens ili Dipetalonema. Nakon identifikacije parazita i pretrage mikrofilarija u krvi ustanovili smo da je riječ o Dirofilariji repens. Došavši naravno nakon dnevnika kući pokušah ispričati dječici o Dirofilariji, no prvo čokoladice pa onda prića. Mamica se nije tako lako kupila, trebalo je dočekati četvrtak da se vrati ton, koji je do subote bio dosta nerazgovjetan, ali Dirofilaria repens ne nalazi se svaki dan, zar ne ?
Hrabri psić nije na vrijeme zgiljao i za život boreći se, divlji vepar zario mu je svoju kljovu u trbuh. Ulaz kljove bio je u visini penisa i dorzalno je dosegnuo do iznad kralježnice. Srećom stradala je samo muskulatura bez oštečenja peritoneuma i trbušnih organa.
Otvarali smo ranu prateči njen kanal i tok. Lijepo nedjeljno poslijepodne.
Rekonstrukcija mišićnih slojeva. Uz desni rub rane uz pean koji je zaustavljao krvarenje ukazala nam se končasta tvorba glistasto-vlaknastog oblika, koja se mogla izvlačiti iz mišićja.
              Oblik NLO-a na operacionoj krpi. Daljnja rekonstrukcija rane.
Završetak operacije, da nismo pobrijali dlaku ne bi se ni skužilo što se desilo. Ovako ima ožiljak kao u gusarskim filmovima.
          Mikroskopski povečana usna čahura i završetak našeg parazita.
Tijelo parazita poput Sremska kobasice. Odmah smo izvadili krv, i u nativnom uzorku našli smo mikrofilarije. O čemu se radi ?
Kretanje mikrofilarije u nativnoj krvi. Za razliku od Dipetaloneme, mikrofilarija Dirofilarie repens kreće se samo u krug i na mjestu, dok kod Dipetaloneme ide kao turbodizel u svim pravcima vidnog polja, samo što ne uđe u oko.
Ali još uvijek ne znamo što je ? Metodom po Knottu koncentrirali smo mikrofilarije i uništili eritrocite da ih bolje vidimo. Lijevo nativno, ali još uvijek ne vidimo diferencijalnodijagnostički repić. Preparat bojimo po Giemsi, i gle,...
Repić je začudo ravan. Našli smo oko desetak mikrofilarija i kod svih je repić bio ravan, ni jedan nije imao kukicu kao kod Dipetaloneme. Postavili smo dijagnozu: Dirofilaria repens. Sad nas zanima--potencijalna opasnost za ljude. Imam ideju: Vlasnik ima još pasa, s tim da u anamnezi imamo jednu staru kuju koja je nedavno uginula pod simptomima teškog i dugotrajnog dermatitisa. Izvadit ćemo ostalim psima krv. Ako kod drugih pasa nađemo mikrofilarije Dirofilarie repens, postoji opravdana sumnja da se je i u našem klimatskom području Dirofilaria repens uspjela proširiti. Samim tim postoji i potencijalna opasnost za ljude . Ukoliko nalaz bude negativan, nećemo gubiti nadu pokušat ćemo ponovo kroz neko vrijeme. Nadam se da će sve to vrijeme sistem sa čokoladicom funkcionirati.
© Mario-veterina 2003