Štrajk veterinarske sindikalne podružnice                       "Mario-veterina"

Prije desetak dana u našoj ambulanti zbio se nemio događaj, koji svakodnevno susrečemo na našim ulicama. Došlo je do štrajka. Glavni kolovođa i podstrekač cijele afere bila je kolegica Mihaela uz potporu ostalih sindikalnih kolega. Počelo je bezazleno, no atmosfera je kulminirala preko "ruskog ruleta", pa konačno do povečanja plaće i nakon toga svečane fešte zatvorene za javnost. Cijeli tok sretnog događaja možete popratiti u daljnjem razvoju situacije. No mogu vam reći, bilo je vrlo zanimljivo i napeto. Sve to ništa ne bi vrijedilo da nije bilo povišice. Kako sam ja kao šef meka srca to im je prošlo. P.S.-možda je to preporuka za one kaj non-stop štrajkaju. Ovdje je upalilo.
Šefica sindikalne podružnice u teškoj i dubioznoj dilemi, što gurnuti u usta cigaretu ili pištolj ? Nakon savjeta njenih sindikalnih povjerenika odlučila se za pištolj, ali u čelo. Mislim ak se pukne da joj se ne razmaže šminka. Pitanje nakon te koreografije bilo je:"Šefe očemo veću plaću, ovak nemremo preživet ?". Mislim si ja: pa baš ti je isto, ak se pukneš ni tak ne možeš živjet, pa kaj. Naravno nisam to rekao. "Ljudi dajte niste normalni, pa nije sve u plaći, spremite te pištolje pa bit će svega...... i tak sam ih u ministarskom stilu nagovorio, kad...
..ulazi željezarac Duc, stari sisački željezarski prosvjednik sa smiješkom, hahaha."Pa vi nemate pojma o štrajku, kakva plaća, mjenjajte vlasnike, šefove, župane," ....gdje bi tome bio kraj da šefica štrajka na to nije popizdila. U trenu se izmjenio tok događaja, pištolj se okrenuo prema iskusnom štrajkašu željezarcu Ducu uz strogu prijetnju."Mi za razliku od vas radimo, mi volimo svoga šefa i ostale političare samo očemo veću plaću jer tak se ne da živet. Prošli mjesec sam dobila na ruke osam tisuća kuna, a potrošim mjesečno deset, uz to imam i kredit od četiri, pa uštedim još i dvije hiljade i kak od takve crkavice mogu živjeti. No iskusan željezarac Duc, mrtav hladan kao hladan čelik samo se smijuljio, u sebi misleći samo ti lupetaj stara babo. Sa strane situaciju je pratio sindikalni povjerenik Zoran, koji je pomno pratio cijeli tok događaja. Ali sada je on pop....o, dajte pištolj malo meni, i kaj se desilo. Naravno opet u željezarca Duca, stari znaš kaj daj.....ne se.., mislil je reć da ne lupeta, kad stari štrajker Duc gurne ruke u žepove i izvani dvije novčanice od po hiljadu ojra. Svima nam se oči zacakliše, sad sam i ja počeo štrajkat. No sirotinja jučer im u Željezari isplatili neku crkavicu od plaće. Nešto je dao ženi i djeci, nešto za ratetinu kredita, a ovaj sitniš mu ostao u masnom radnom kombinizonu. Poput munje štrajkaš Zoran zgrabi mu to malo sirotinje iz ruku, dade mu pusu i otjera ga iz ambulante uz pogrdne rijeći:" bježi jesi li tu nas došal huškat protiv našeg šefa, idi na most pa tam se huškaj, s nama nema šale.
Kao i uvijek poslije uspješno završenog štrajka, fešta i opuštanje uz dim cigare i opojni okus prave domaće "šljive". Štrajkašica Maja, nakon niza malih rakijica u žaru povišice sakriva svoj pogled, zaboravila je tamne naočale, no dobra je i torbica u kojoj je trebala biti povišica.
Tako je to trajalo dugo u noć dok se veselo društvo nije razišlo.
©Mario-veterina 2003